Zašto živimo za tuđa očekivanja?

Koliko svojih životnih odluka zaista donosiš zato što ih želiš, a koliko zato što si naučila da bi ih trebala željeti? Od izbora fakulteta i posla do ljubavnih odnosa, mjesta u kojem živimo, načina na koji izgledamo i trenutka u kojem ćemo zasnovati obitelj, velik dio života gradimo prema pravilima koja često nismo sami postavili. Tuđa očekivanja rijetko dolaze kao izravna naredba. Češće ih čujemo kroz rečenice koje slušamo cijeli život: „To ti je sigurnije”, „Što će ljudi reći?”, „Vrijeme ti je”, „Moraš misliti na budućnost” ili „Tako se to radi”. Problem nastaje kada te rečenice toliko puta čujemo da ih počnemo izgovarati sami sebi. Tada više ne znamo razlikovati vlastitu želju od onoga što smo naučili da bismo trebali željeti.

Kada tuđe mišljenje postane naš unutarnji glas?

Nitko ne odrasta izvan utjecaja drugih ljudi. Obitelj, prijatelji, partneri, obrazovanje, posao, društvene mreže i kultura oblikuju našu predodžbu o tome kako bi uspješan i ispunjen život trebao izgledati. Od najranije dobi učimo koje se ponašanje nagrađuje, što se smatra uspjehom i kakve osobine drugi cijene. Ako smo pohvalu dobivali kada smo bili poslušni, vrijedni i uspješni, lako je povezati vlastitu vrijednost s ispunjavanjem očekivanja. Kasnije se isti obrazac samo promijeni. Više ne trebamo nekoga tko će nam reći što trebamo napraviti. Same počinjemo procjenjivati što će izgledati dobro, što će drugi odobriti i zbog čega ćemo biti prihvaćene. Zato možemo završiti na poslu koji nam više ne odgovara, ostati u odnosu koji nas ne ispunjava ili slijediti životni raspored koji nam nikada nije prirodno pripadao, a svejedno govoriti sebi da je to ono što želimo.

Koliko svojih odluka možeš objasniti bez riječi „moram”?

Postoji jednostavan način da provjerimo živimo li prema vlastitim željama. Pogledaj nekoliko velikih odluka koje trenutno donosiš ili planiraš donijeti i pitaj se zašto ih želiš. Zašto želiš taj posao? Zašto želiš taj odnos? Zašto želiš živjeti baš tamo? Zašto ti je važan određeni životni standard? Zašto želiš imati djecu sada, kasnije ili ih možda uopće ne želiš? Ako odgovor glasi „jer me to veseli”, „jer mi je važno”, „jer se u tome vidim” ili „jer je to život koji želim”, vjerojatno govoriš iz vlastitih potreba. Ako češće govoriš „jer bih trebala”, „jer je vrijeme”, „jer će moji biti razočarani”, „jer tako svi rade” ili „jer će ljudi pričati”, vrijedi zastati. To ne znači da je svaka odluka donesena zbog drugih pogrešna. Kompromisi, odgovornost i briga za ljude koje volimo dio su života. Problem nastaje kada većinu velikih odluka donosimo kako bismo izbjegli tuđe razočaranje. Jer tada možda više ne pokušavamo izgraditi život koji želimo. Pokušavamo izgraditi život s kojim će svi oko nas biti zadovoljni.

Zašto nam je toliko važno što drugi misle?

Zato što nam je pripadanje ljudima važno. Želimo biti prihvaćene, voljene i povezane s drugima. Psihološka istraživanja kroz teoriju samoodređenja povezuju autonomiju, odnosno osjećaj da vlastite odluke donosimo iz vlastite volje, s psihološkom dobrobiti. Uz autonomiju se kao važne potrebe izdvajaju i osjećaj kompetentnosti te povezanosti s drugima. Zato cilj nije prestati mariti za druge ljude. Cilj je naučiti razlikovati tuđi savjet od tuđeg upravljanja našim životom. Možeš saslušati roditelje i donijeti drugačiju odluku. Možeš razumjeti partnerovo mišljenje i svejedno imati svoje. Možeš voljeti prijateljicu i zaključiti da njezin način života nije ono što želiš za sebe. Tuđe mišljenje može ti biti informacija. Ne mora biti odluka.

Što ako tvoj život izgleda bolje nego što se u njemu osjećaš?

Možeš imati život koji izvana izgleda potpuno sređeno, a iznutra osjećati da nešto nedostaje. Na društvenim mrežama sve izgleda dobro. Na poslu si uspješna. Obitelj je ponosna. Partner je zadovoljan. Prijatelji misle da si ostvarila ono što si željela. A ti osjećaš dosadu, pritisak, nezadovoljstvo ili stalnu potrebu da negdje pobjegneš. Takav osjećaj ne mora značiti da je tvoj život loš. Možda samo znači da si se promijenila. Ono što si željela s dvadeset godina ne mora biti ono što želiš danas. Posao koji ti je nekada bio san možda ti više nije važan. Grad u koji si se preselila možda ti više ne odgovara. Odnos koji si nekada smatrala idealnim možda danas treba nešto drugo. To nije neuspjeh. Ljudi se mijenjaju, pa se s njima mijenjaju i njihove potrebe. Problem nastaje kada ostanemo vjerne staroj verziji sebe samo zato što smo drugima već objasnile tko smo.

„Što će ljudi reći?” često krije puno veći strah

Kada se bojimo tuđeg mišljenja, često se zapravo bojimo posljedica koje zamišljamo. Što ako razočaramo roditelje? Što ako prijatelji počnu drugačije gledati na nas? Što ako partner ne razumije našu odluku? Što ako ljudi misle da smo pogriješile? Što ako više ne pripadamo istom društvu? To su stvarni strahovi. Ali postoji još jedno pitanje koje rijetko postavljamo: što će se dogoditi ako zbog straha od tuđe reakcije ostanemo u životu koji više nije naš? I ta odluka ima svoju cijenu. Ponekad ostajemo na sigurnom poslu koji ne volimo jer je drugima teško objasniti zašto odlazimo. Ponekad ostajemo u vezi jer je prekid „previše kompliciran”. Ponekad prihvaćamo životni plan koji nam više ne odgovara jer se bojimo da ćemo razočarati ljude koji su ga zamišljali za nas. Tako možemo provesti godine izbjegavajući tuđe razočaranje, a istovremeno polako razočaravati sebe.

Ne moraš svima objasniti svoje odluke

Jedna od najtežih stvari kada počnemo živjeti prema vlastitim vrijednostima jest prihvatiti da se nekim ljudima naše odluke neće svidjeti. To ne znači da su ti ljudi loši. Roditelji često žele sigurnost za svoju djecu. Partner želi predvidljivost. Prijatelji govore iz vlastitog iskustva. Ali njihova očekivanja i njihova definicija dobrog života ne moraju postati tvoji. Odrasla osoba ne mora prestati slušati druge. Mora naučiti odlučiti što će od svega što čuje prihvatiti kao svoje. Ponekad je dovoljno reći: „Razumijem zašto to misliš, ali ja želim drugačije.” Bez dugog opravdavanja i bez pokušaja da svima dokažeš da je tvoja odluka ispravna. Jer možda nikada neće biti.

Kako ponovno čuti vlastite želje?

Ako si godinama pokušavala zadovoljiti tuđa očekivanja, pitanje „Što ja želim?” možda ti u početku neće dati jasan odgovor. To je normalno. Vlastite želje nisu nestale, samo ih je teško čuti kada su godinama bile prekrivene tuđim glasovima. Zato kreni od malih stvari. Što bi radila kada ne bi morala nikome objašnjavati zašto to želiš? Kako bi provodila slobodno vrijeme? S kim bi se družila? Gdje bi živjela? Kako bi izgledao tvoj radni dan? Što bi prestala raditi kada bi znala da nitko neće biti razočaran? Posebno obrati pažnju na ono što osjetiš kada gledaš druge ljude. Ponekad zavist nije znak da želimo tuđi život. Možda samo pokazuje dio vlastitog života koji smo zanemarili. Ako zavidiš prijateljici koja je dala otkaz i pokrenula nešto svoje, možda ti nije potreban njezin posao. Možda ti nedostaje osjećaj slobode. Ako zavidiš nekome tko putuje, možda ne želiš njegov život, nego više prostora za sebe. Ako ti je privlačna žena koja bez objašnjavanja donosi vlastite odluke, možda upravo to nedostaje tebi.

Ne moraš srušiti cijeli život da bi počela živjeti svoj

Oslobađanje od tuđih očekivanja ne znači da moraš preko noći dati otkaz, prekinuti vezu, preseliti se ili potpuno promijeniti život. Ponekad promjena počinje puno jednostavnije. Možda prvi put kažeš „ne” bez dugog objašnjenja. Možda priznaš da nešto više ne želiš. Možda prestaneš prihvaćati obaveze samo zato što se bojiš da će netko biti razočaran. Možda napraviš nešto što te veseli iako se drugima čini nebitnim. To su male odluke, ali upravo kroz njih ponovno počinjemo graditi odnos sa sobom. Ne moraš živjeti život u kojem nitko nikada nije razočaran. Takav život ne postoji. Možeš živjeti život u kojem više ne razočaravaš samu sebe pokušavajući zadovoljiti sve druge.

A što ako pogriješiš?

Možda je upravo ovo pitanje ispod svih ostalih: što ako poslušam sebe i pogriješim? Ne postoji način da unaprijed znaš hoće li svaka odluka biti dobra. Možeš izabrati ono što ti se u određenom trenutku čini ispravnim i kasnije promijeniti mišljenje. Možeš poslušati sve savjete koje si dobila i svejedno shvatiti da su bili pogrešni za tvoj život. Pogreška ne znači da nisi trebala slušati sebe. Znači da si donijela odluku s informacijama koje si tada imala. Puno je teže godinama živjeti život koji nikada nisi sama izabrala i jednog dana se pitati što bi se dogodilo da si barem jednom poslušala sebe.

Možda zato pravo pitanje nije kako prestati mariti što drugi misle. Možda je pitanje čije mišljenje želiš slušati, a čije više ne moraš nositi sa sobom. Nećeš živjeti bez tuđih očekivanja. Uvijek će postojati netko tko misli da bi trebala drugačije. Netko će imati mišljenje o tvom poslu, vezi, izgledu, novcu, djeci, braku, načinu života ili odlukama koje donosiš. Ali njihovo očekivanje nije tvoja obaveza.

I možda je vrijeme da prestaneš pitati izgleda li tvoj život dobro izvana i počneš se pitati kako ti je u njemu kada nitko ne gleda.

Da danas ne postoji mogućnost da te itko osudi, što bi prvo promijenila u svom životu?

Napiši nam u komentarima. Možda će upravo odgovor koji ti je najteže napisati biti onaj koji najviše govori o tome što stvarno želiš.