Kako izgleda život iza savršene fotografije?

Na fotografiji sve izgleda savršeno. Kava je na pravom mjestu, svjetlo pada točno kako treba, kosa izgleda besprijekorno, osmijeh djeluje prirodno, stan je uredan, a kadar izgleda kao da se ništa u životu te osobe nikada nije raspalo. Pogledamo takvu fotografiju i u nekoliko sekundi stvorimo cijelu priču o osobi koju zapravo ne poznajemo. Pomislimo da je sretna, uspješna, zaljubljena, zadovoljna sobom i da joj život izgleda upravo onako kako bi naš trebao izgledati. A onda pogledamo vlastiti život, prljavo suđe u sudoperu, neodgovorene poruke, posao koji kasni, svađu s partnerom, umor koji se vidi na licu i osjećaj da svi drugi nekako bolje drže sve pod kontrolom. I upravo tu nastaje problem. Ne uspoređujemo svoj stvarni život s tuđim stvarnim životom. Uspoređujemo svoj život iza kulisa s tuđim pažljivo odabranim kadrom.

Fotografija prikazuje trenutak, ne cijeli život

Jedna fotografija može prikazati lijep trenutak, ali ne govori što se događalo prije nego što je nastala niti što se dogodilo nakon nje. Ne pokazuje razgovor koji je prethodio fotografiranju, stres zbog posla, nesigurnost, svađu, financijske probleme, usamljenost ili osjećaj da osoba na fotografiji također ponekad ne zna što radi sa svojim životom. To ne znači da je svaka lijepa fotografija lažna. Netko može biti iskreno sretan na fotografiji. Problem nastaje kada jednu lijepu sekundu počnemo koristiti kao dokaz da je cijeli nečiji život bolji od našeg. Društvene mreže pritom dodatno pojačavaju taj efekt. Istraživanja povezuju uspoređivanje s drugima na društvenim mrežama s većim nezadovoljstvom vlastitim tijelom, raspoloženjem i životom, posebno kada se uspoređujemo s idealiziranim prikazima drugih ljudi.

Zašto uvijek uspoređujemo svoj najgori dan s tuđim najboljim?

Zato što naš mozak ne dobiva pristup cijeloj priči. Dobiva nekoliko fotografija, nekoliko videa i nekoliko rečenica. Iz toga pokušavamo zaključiti kako netko živi. Vidimo djevojku na aerodromu i pomislimo da stalno putuje. Vidimo par na večeri i zaključimo da imaju savršen odnos. Vidimo ženu u uređenom stanu i pomislimo da joj je život organiziran. Vidimo nečiju novu poslovnu poziciju i počnemo razmišljati gdje smo mi pogriješili. Ali ne vidimo ostatak dana. Ne vidimo koliko je vremena potrebno da se napravi jedna dobra fotografija. Ne vidimo deset fotografija koje nisu uspjele. Ne vidimo trenutak kada je osoba skinula osmijeh s lica čim je kamera ugašena. Ne vidimo ono što je izvan kadra. A upravo je život uglavnom ono što je izvan kadra.

Savršena fotografija često skriva sasvim običan život

Postoji nešto oslobađajuće u tome da shvatimo koliko je običan život zapravo velik dio svakog života, pa i onog koji na društvenim mrežama izgleda savršeno. Ljudi se bude neispavani, kasne, zaboravljaju odgovoriti na poruke, posvađaju se s partnerom, ponekad ne vole svoj posao, imaju dane kada im se ništa ne da, osjećaju se nesigurno, brinu zbog novca i ponekad se osjećaju usamljeno čak i kada su okruženi ljudima. Ista osoba koja je jučer objavila fotografiju s prekrasnog putovanja možda danas sjedi kod kuće i pokušava riješiti problem za koji nitko od njezinih pratitelja ne zna. To nije kontradikcija. To je život. Možemo biti sretni i imati loš dan. Možemo voljeti svoj život i istovremeno željeti da se neke stvari promijene. Možemo biti zahvalni i biti umorni. Možemo imati uspješnu karijeru i osjećati nesigurnost. Možemo biti zaljubljeni i posvađati se. Jedno ne poništava drugo.

Problem nastaje kada počnemo uređivati vlastitu vrijednost kao fotografiju

Društvene mreže nisu jedino mjesto na kojem pokušavamo izgledati bolje nego što se osjećamo. Ponekad isti obrazac prenosimo i u stvarni život. Govorimo da smo dobro kada nismo. Kažemo da je sve super jer ne želimo objašnjavati. Objavljujemo samo lijepe trenutke. Prešućujemo ono što nas muči. Trudimo se izgledati kao da sve držimo pod kontrolom. I onda se dogodi nešto zanimljivo. Toliko dugo pokušavamo izgledati dobro izvana da počnemo zanemarivati ono što se događa iznutra. Možda ti stan izgleda savršeno, ali si iscrpljena. Možda ti Instagram izgleda kao život iz snova, ali se osjećaš prazno. Možda svi misle da si sretna, a ti se već mjesecima pitaš što ti nedostaje. Savršena fotografija nikada nije problem. Problem nastaje kada postane važnije kako naš život izgleda nego kako se u njemu osjećamo.

Što kada prestanemo pokušavati izgledati savršeno?

Možda bi se puno toga promijenilo kada bismo prestale vjerovati da svaki trenutak mora biti vrijedan objave. Kada bismo otišle na put i fotografirale manje, a gledale više. Kada bismo otišle na večeru bez razmišljanja o tome kako će izgledati stol na fotografiji. Kada bismo prošetale bez potrebe da svaki lijep zalazak sunca pretvorimo u sadržaj. Kada bismo ostavile fotografiju u galeriji zato što je lijepa nama, a ne zato što će dobro izgledati drugima. Isto vrijedi i za naše odluke. Ne moramo svaki uspjeh pokazati. Ne moramo svaki odnos dokazivati. Ne moramo svaki sretan trenutak dokumentirati da bismo znali da se dogodio. Neke od najvažnijih stvari u našem životu nikada neće završiti na Instagramu.

Možda je vrijeme da vratimo život izvan kadra

Pitanje nije trebamo li prestati koristiti društvene mreže. Fotografije su način na koji pamtimo ljude, mjesta i trenutke. Problem nastaje kada kroz njih počnemo procjenjivati vlastiti život. Ako nakon gledanja tuđih profila često osjećaš da kasniš, da nisi dovoljno lijepa, uspješna, zanimljiva ili ostvarena, vrijedi se zapitati što se zapravo događa. Ne mora problem biti u tvom životu. Možda si predugo gledala tuđe odabrane trenutke i uspoređivala ih sa svim svojim nesavršenostima. Zato sljedeći put kada vidiš savršenu fotografiju, pokušaj se sjetiti jedne jednostavne stvari: vidiš fotografiju, ne život. Ne znaš što se događalo pet minuta prije. Ne znaš što će se dogoditi pet minuta poslije. Ne znaš kako se ta osoba osjeća kada ugasi kameru. I ne znaš koliko toga postoji izvan kadra.

Isto vrijedi i za tebe. Tvoj život ne mora izgledati savršeno da bi bio vrijedan. Ne mora biti fotogeničan, uredan, uzbudljiv ili vrijedan objave svaki dan. Neki od najboljih dijelova tvog života možda će biti upravo oni koje nitko drugi nikada neće vidjeti. Jer na kraju dana nećeš živjeti svoju fotografiju. Živjet ćeš ono što se događa kada se kamera ugasi.

A sada nas zanima tvoje iskustvo. Jesi li se ikada usporedila s nečijim životom samo zato što je na fotografijama izgledao savršeno, a kasnije shvatila da si gledala samo jedan mali dio cijele priče? Podijeli svoje iskustvo u komentarima.